Ovo je još jedan tekst u navali tekstova na koji ćete naići ovih dana koji pokušavaju da analiziraju gde smo to “mi”, građani pogrešili. Još jedan u nizu koji ćete čitati klimajući sa odobravanjem, dok prelistavate share-ove vašeg malog bubble-a ljudi, bubble-a koji ste napravili na Facebook-u, Twitter-u, dok jedete vaše organske salate i vegeterijanske poslastice. I pitate se kako je opet krezubi Sale Nađ iz Malog Iđoša uspeo da nas nadglasa, ovaj put ovako efektno. Pa prosto, zato što je Sale u pravu!, a evo i u čemu je stvar.

Prva greška u razmišljanju je da smo mi iznad Saleta i da je naš izbor edukovaniji, pametniji, lepši…nije. A ovo često radimo, neverovatan je unconscious bias koji viđam u mom balonu, pre svega (a i ja to ovde radim, sa namerom karikiranja). To nas dovodi do druge stvari na koju smo potpuno slepi, a to je da su naše potrebe na Maslovljevoj hijerarhiji potreba mnogo zadovoljenije od jadnog Saleta Nađa – dok mi razmišljamo o kupovini čia semenki i povređenoj vladavini prava u Hercegovačkoj, Sale ne zna šta će jesti sutra – ali bukvalno! To je taj odnos između long-term i short-term razmišljanja. Možda Saša Janković i jeste dobar long-term izbor za Srbiju, ali 55% ljudi očigledno ne zanima taj dugoročni izbor, već ti prsti neminovnosti, neminovnosti sutrašnjeg dana. I ako tako pogledamo, Saša Janković (pa čak ni Beli) tom napaćenom Saletu nije ništa ponudio. Sale Nađ se batrga i davi u okeanu neizbežnosti, voda mu ulazi u nos i uši, očajnički u ropcu traži malo kiseonika, a jedino što čuje kroz huk vode u ušima je “Za vladavinu prava. Za građanske slobode. Da se ne plašite. Da Vam vratim osmeh na lice”. E, pa jebeš to, Saletu to ne treba! Kao da stojiš pored davljenika i umesto da mu daš ruku, ti mu pričaš da svi učesnici plivanja u moru moraju da prođu obavezni kurs prve pomoći. Ono što Saletu treba je jedan lep dogovor između Vučić D.O.O i njega, gde će on za glas toj narastajućoj masi da obezbedi još par dana oduška od svoje short-term neminovnosti, a možda i više. Gde će on zauzvrat dobiti tu kapilaru, taj glas, i proslediti onda taj kapilarni glas dalje, a znamo šta kapilare rade – donose preko potrebni kiseonik tkivu koje odumire. A Saletu davljeniku treba kiseonik. A da se ne lažemo, SNS više nije stranka, nije čak ni koalicija stranaka, to je uigrano preduzeće, sistem, uigrana narastajuća masa koja baš i zavisi od tog tkiva koje odumire.

I zato, svi vi pametni građani i građanke, krem ovoga društva, koji ste ogorčeni na glupog Saleta, dok pijuckate vaš kapućino na Obilićevom vencu, razmišljajući o tome kako malo smanjiti kredit za stan i broj kilograma, ne ljutite se na Saleta Nađa – on nije kriv, on je uradio šta je morao i uradio je najpametnije za njega. Ne gledajte ga sa visine na toj Maslovljevoj piramidi potreba, samo zato što je on na njoj niže. Da parafraziram onu dečiju pesmicu: “Lako je intelektualcu da se sokoli, dok traži građanska prava, njega ne boli”. Ti ćeš sledeće nedelje da protestuješ šetnjom kroz grad sa decom, pa posle malo u Mek, a on će žutu patku možda videti jedino na stočnoj pijaci u Bačkoj Topoli dok bude prodavao rezani duvan.

I nemojte mi počinjati sa tim da je Sale sam kriv – nije. Sale je jednostavno ispod 50-og percentila životnog standarda i da nije on, bio bi neko drugi. Možemo diskutovati da li je sistem podešen tako da Sale nema izbora, ili zašto nam je ta medijana životnog standarda tako niska, ili zašto nije bilo kandidata koji bi obećao možda malo kraduckanja u zamenu za malo poboljšavanja sistema, ali jedno je definitivno – sistem nećemo promeniti bez Saleta Nađa (a ne vidim da autistični Saša Radulović i Saša Janković imaju taj kapacitet i tu harizmu). Izvinjavam se što ovde ne ulazim u predloge rešenja, ali to je tema za poseban tekst.

Na kraju, jedino što me plaši je da se kapilare ne prošire previše i ta narastajuća masa ne dobije previše kiseonika. I eto nama onda metastaza. I da Srbija onda ne završi kao Sale Nađ iz istoimene pesme.